Home BiH Dnevnik: Preletači ili klovnovi

Dnevnik: Preletači ili klovnovi

SHARE

‘Političke elite’, odgovorne za našu ‘sretnu’ sadašnjost i je**nu prošlost, opet bi da jašu. Koga će ako nas neće. Malo-malo pa vijest da je neko prešao u drugi tabor. Medijski lafinaši od marginalaca prave zvijezde. Kao da su Mesi!

Šta je prava istina, ako neko poslije toliko vremena i odanosti stranci odjednom dođe pameti pa javno progovori o nepotizmu, klijentelizmu, korupciji, nedostatku demokratičnosti i još bog zna čemu u njoj, a sam je godinama bio kreator ‘igara’. I evo ga u pravoj stranci na pravom mjestu. Borac koji nije mogao da trpi nepravdu, lafo. Priča koja nas sve potcjenjuje. Izgledamo sami sebi kao da smo živjeli tamo negdje pa onda stigli ovdje. Blesavi, šta li? Računa gospoda da smo zaboravili šta su sve oni dosad radili!

Uglavnom, među preletačima je najviše drugova koji su osjetili slasti privilegija vlasti. Ministri i parlamentarci, sa razmještenim članovima šire i uže porodice u državnoj službi, namireni popriličnim svoticama, žele nastavak najunosnijeg biznisa u BiH, politike. Neki novi i oni stari sužavaju im prostor. Njima se ne dopada nova priča, iako su im puna usta mladih i novih ideja. Kao usputna im dođe i konstatacija da mladih ima, ali da, kao, ne znaju da vode… Prevare traju, a onda zbog jednog ili drugog razloga prelet postaje jedini izlaz.

Njihova imena nisu važna. Ima ih! Prema zanimanju su nacionalisti, uvlakači, varalice, doušnici, sveznalice… Svi su stručnjaci sa prefiksom mr. ili dr., stečenim na nekom od ‘prestižnih’ bosanskih univerziteta. Prosjek ocjena im je po pravilu 10, za svaki slučaj. Potvrdili su se u praksi dok su bili na funkcijama. Biografije su im bogate i ispunjene radom u nevladinom sektoru ili birokratiji. Bogati humanitarci ili korumpirani činovnici. Rijetki među njima principijelno ne žele da sudjeluju u bezobrazluku, javašluku i primitivizmu bivše stranke. Očekuju promjene kod novih zaboravljajući da u bosanskoj demokratiji „dvije budale pobjeđuju pametnog“.

Zato ne brinite za vašu stranku. Čim odu odahnite. Čim vam dođu, postaju problem. Posebno ako su još iz redova ‘malih stranaka’. Briga je samo za poslanike. Dio para ne stiže do stranačkih buđelara, a ‘podignuta ruka’ mogla bi da ugrozi i pokoji tal. Ako su libero onda ništa. Obično ni manji dio glasačkog tijela ne kreće za njima. U krajnjem, oni postaju gubitnici i politički marginalci. Njihovi stavovi nikog ne interesuju. Prečesto ih mijenjaju.

Pitanje je ko sve od takvih igara ima koristi ili štete. Usuđujem se reći da ćara niko nema, jer su takvi po pravilu zaljubljenici u vlast, novac i sebe. Sve ostalo im je sporedno, uključujući i lično dostojanstvo. Dižu ruke za rabote od kojih najviše fajde dolazi. Demokratija, pih!

Programe stranaka ne poznaju. Nisu ni važni! Postoje samo oni. Govore da je biti u stranci borba za vlast i ništa drugo.

A kad neko proglasi program o prijemu 1000 novih, istaknutih politikanata, dobro se zamislite. Među njima su oni što su svojim neradom nanijeli puno jada vama i vašima. U svojim redovima dovode i spremaju ‘nove borce’, a klijentelizam je njihov način funkcionisanja.

Olovke su u vas, bez obzira na zarobljene izborne komisije. Preletači planiraju da nastave gdje su stali. Znate ih zar ne?! (Piše: Osman PUŠKAR)